Durmitor je veoma lijepa i, bez pretjerivanja, posebna planina. Kada je gledamo s njene istočne strane ograničena je vrhovima Savin kuk i Crvena greda, čije su „unutrašnje strane“ strme litice, a spoljašnje, u odnosu na ostale durmitorske vrhove, „blage“ padine. Između unitrašnjih strana ova dva vrha, uzdiže se čitav niz strmih, šiljatih  i teško pristupačnih vrhova, koji čine izuzetan pejzaž u svim godišnjim dobima. Iako na listi visokih vrhova zauzima tek 19. mjesto, vrh Međed koji se nalazi iznad samog Crnog jezera, dominira pejzažom i najprepoznatljiviji je od svih durmitorskih vrhova. Zaista i liči na medvjeda. Ako pažljivo pogledate, prepoznaćete njušku, čelo i leđa jedog ogromnog medvjeda.

      Kanjon Tare najljepši je kanjon u ovom kraju, najdublji je kanjon u Evropi i drugi po dubini na svijetu, poslije Kolorada. Njegova dužina je 68 km, a dubina ide do 1,300m (kota Ćurevac – vidikovac). O splavarenju Tarom, radi koga mnogi turisti dolaze na Durmitor, govorićemo opširnije u dijelu Izleti.

 Na teritoriji samog Nacionalnog parka stalni vodotokovi (rijeke i potoci) jesu:

Tara, Komarnica, Grabovica, Mlinski potok, Ljutica.

 Najvažniji povremeni vodotokovi su:

Otoka (Zabljacka rijeka, Jezerštica), Sušica, Draga,  Vaškovska rijeka, Selacka rijeka.

     Pored rijeka, lednička jezera jedan su od prirodnih hidrofenomena i ljepota ovog kraja. Ima ih u šumama, na livadama visoravni i u samoj planini, među visokim vrhovima. Svako je lijepo na svoj način i predlažemo vam da ih što više vidite.

    Tri kilometra od centra Žabljaka nalazi se najpoznatije, najveće i najljepše – Crno jezero. Ledničkog je porijekla, kao i ostala. U toku proljeća, najčešće u junu, jezero počne da se puni vodom s planine, u stvari otopljenim snijegom. Uz pravu „eksploziju“ u jednom trenutku voda s planine pojuri u jezero i ono počne da se puni. Ovaj fenomen naziva se „Čeline“, a punjenje počinje „pucanjem Čelina“. Najviše vodopada koji pune Crno jezero nalazi se na Malom jezeru. Na stazi oko jezera obilježeno je mjesto „Čeline“. Punjenje jezera traje dvije, tri nedjelje i u tom periodu voda doseže skoro do asfalta. Višak vode izlazi iz jezera rijekom Otokom (ispod mosta na lijevoj strani jezera), koja u blizini fudbalskog igrališta, u dolini ispod gradića, ponire u zemlju. Utvrđeno je da voda iz Otoke završava u rijeci Tari, a da voda iz malog Crnog jezera, dubinama i putevima koji idu ispod planinskog masiva, završava u rijeci Pivi. Ovaj geografski fenomen naziva se bifurkacija. Od trenutka kada Čeline prestanu da „rade“, jezero počinje da se povlači, tako da je njegov nivo u avgustu, posebno ako je ljeto sušno, neuporedivo niži od nivoa u junu. Vrlo često se u toku avgusta pojave stijene koje se nalaze između velikog i malog jezera, tako da odlazak čamcem do malog jezera postaje nemoguć. Ponekad čeline „puknu“ i u toku jeseni, ako ima mnogo padavina i ako niske temperature zakasne.

FLORA  

    Izvanredno bogatstvo vaskularne flore Durmitora predstavlja prirodni fenomen od posebnog naučnog, prije svega fitogeografskog i ekološkog interesa. Na teritoriji Durmitora, uključujući i kanjone Tare i Pive, konstatovano je ukupno 1.325 vrsta koje su svrstane u 484 roda i 129 familija.

 Durmitor je jedan od najznačajnijih refugijalnih centara arkto-tercijarne visokoplaninske flore. Stari oblici, predstavljeni endemičnim i endemo-reliktnim vrstama i rodovima to na najbolji način pokazuju.

U odnosu na cjelokupnu endemičnu floru masiva Durmitora čak 77% otpada na visokoplaninske endemite (iznad 1.500 mnv), odnosno 122 endemične vrste grupisane u 70 rodova i 30 familija:

Balkanski endemi:

Acer heldreichii Orph. - planinski javor

Pinus heldreichii Christ – munika

Edraianthus montenegrinus Horak- crnogorski zvončić

Edraianthus jugoslavicus Lakusic- jugoslovenski zvončić

Daphne blagayana Freyer- Dafnijev jeremičak

Moltkea petraea (Tratt.) Griseb- modro lasinje

Iris bosniaca Beck. - bosanska perunika

Pancicia serbica Vis. - srpska pancicia

Potenttila montenegrina Pant.- crnogorska petoprsta

Amphoricarpus autariatus Blec.& Mayer- krcagovina

Crepis incarnata (Wilf.) Tsch.subsp. dinarica (Beck) - Dinarski dimak

Euphorbia montenegrina (Bald.) Maly- crnogorska mlječika

Micromeria croatica (Pers.) Schott.- hrvatski vrišić

Lilium bosniacum Beck. - bosanski ljiljan

Viola speciosa Pant.- ljubičica

Aubrietia croatica Sch. N. Ky.- hrvatska tarcuka

Crnogorski endemi:

Gentiana laevicalyx Rohl. – lincura

Edraianthus glisicii Cerw.& Soska - Glisićev zvončić

Verbascum durmitoreum Rohl. - durmitorska divizma

Carum valenovskyi Rohl.Viola nicolai Pant. - Nikolaeva ljubičica

Daphne malyana Blecic -Malijev jeremičak

Valeriana brauni-blanquetii Lakusic – ogoljen

Vrste zaštićene Zakonom o zaštiti prirode:

Edraianthus glisicii - Glisićev zvončac

Daphne malyana – jeremičak

Lentopodium alpinum – runolist

Taxus baccata – tisa

Adenophora lillifolia - ljiljanolista zvončika

Gentiana lutea subsp. symphyandra- lincura

Trollius europaeus – jablan

Pinguincula balkanika - balkanska muvara

Aster alpinus subsp. dolomiticus- alpski zvjezdan

Erica carnea - obični vrijes

Eryngum alpinum - alpski kotrljan

Orchis cordigera - kaćun vonjav

Menyanthes trifoliate – vodena bokvica

FAUNA

Sastav životinjskog svijeta durmitorske oblasti prvenstveno je određen geografskim faktorom. Osim geografskog faktora na raznovrsnost životinjskog svijeta uticali su orografski, klimatski, istorijski i antropogeni faktori koji su uslovili današnji sastav faune sa prisustvom endemo-reliktnih tercijarnih i glacijalnih vrsta. U skladu s ovim, živi svijet Durmitora je dijelom planinski, dijelom visoko planinski, ali i sa evidentnim prisustvom oblika koji ne pripadaju planinskm ekosistemima, već prije ravničarskim. Značajno je prisutan i faunistički uticaj Mediterana.

MAMALIA (SISARI)

Spalax leucodon - slijepo kuče

Mustella erminea - hermelin

Lutra lutra - vidra

Capreolus capreolus - srna

Ursus arctos - medvjed

Rupicapra rupicapra - divokoza

Mustela putorius - mrki tvor

Sciurus vulgaris - vjeverica

Canis lupus - vuk

Mustela nivalis - riđa lasica

Lynx lynx - ris